Gameyus Interactive je već ušao u legendu kao prvi domaći developer koji je uspeo da plasira „punokrvnu” igru na zapadnom tržištu. Will of Steel je imao mana, zbog čega je igra dobila ćuške po stranoj štampi. Ali, momci su lepo zasukali rukave i bacili se na izradu sledećeg naslova. Gameyus nam je ljubazno ustupio na kušanje alfu njihove nove real-time strategije, Alliance: Future Combat. Bez potezanja one narodne o prvim mačićima i vodi, možemo slobodno reći kako Alliance u startu deluje kudikamo ozbiljnije.Format igre je sličan prethodnoj. Radi se o vojnim operacijama manjeg i srednjeg obima, bez potrebe za logističko-resursnim zamajavanjem. Jedinice koje dobijate na početku misije moraju da vam potraju kroz celu operaciju, uz tek povremen priliv skriptovanih pojačanja. Poprište zbivanja je zapadna Azija u bliskoj budućnosti. Američke snage se opet sukobljavaju sa odmetničko-terorističkim elementima u nekoj zlosrećnoj zabiti trećeg sveta (duhovito nazvanoj Džombistan). Alliance sadrži dve kampanje od po desetak misija, s tim što su ovog puta i „bad guys” dobili pravo na sopstvenu kampanju. Dizajneri su, po svemu sudeći, pažljivo prostudirali kritike na račun Will of Steela. Prvo i najvažnije, pathfinding sada funkcioniše. Već i u ovoj alfa verziji jedinice se više međusobno ne zaglavljuju, u stanju su da manevrišu kroz urbane predele i ne paniče kada ugledaju drvo. Jedinice sada izvršavaju naređenja, mada im i dalje treba oko sekund da registruju komandu. Ostaje da se vidi koliko će AI biti efektivan u finalnom proizvodu. Kamera je takođe doživela bitne prepravke: stepen zumiranja je izdašniji u oba pravca (najzad je moguće sagledati više od malog parčeta zemlje), a čini se kao da je opseg nagiba takođe povećan. Jedan od problema koji su morili prvu igru bilo je otežano raspoznavanje sopstvenih i protivničkih jedinica. Sada svaki učesnik na bojnom polju ima tačkicu iznad glave (plava za naše, crvena za njihove), koja u trenu ukazuje na njegovu pripadnost i znatno olakšava „čitanje” situacije. Interfejs je pretrpeo i druga poboljšanja kao što je tajmer kod oklopnih vozila koji nenametljivo sedi ispod healtha i prati interval između dve paljbe. Tu je i pokazivač broja posade, kao i popunjenosti preostalih mesta u vozilu. Grafika je bila jedan od najjačih aduta Will of Steela, što važi i za Alliance. Modeli svih jedinica, a posebno tenkova i helikoptera, detaljno su napravljeni. Sve teksture su oštrije, a engine je uz to osetno optimizovan. Ovde još valja napomenuti kako je vremenski okvir igre dizajnerima dao slobode da zađu u blagi SF, primetan u sveopštoj robotizaciji s američke strane, dok su odmetnici dobili maštovite jedinice poput rikši sa minobacačima. Na osnovu svega što smo videli, Alliance: Future Combat se za sada kreće u pravom smeru. Đorđe NAGULOV | | |