![]() | ![]() |
![]() |
| ![]() |
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Leadtek WinFast GT220 1024MB DDR3, Palit GT240 i Palit GT240 Sonic
Novine koje ove kartice donose su 40-nanometarski proces izrade i DirectX 10.1 i Shader Model 4.1 kompatibilnost. Dok je 40 nm proces novina za nVidiju, GT215, GT216 i GT 218 su prvi nVidijini čipovi urađeni u novoj tehologiji, a DX10.1 i SM 4.1 odavno su poznati. Toliko su poznati da konkurencija već neko vreme nudi DirectX 11 kompatibilne kartice, doduše još uvek samo u višem segmentu, ali će se uskoro pojaviti i jeftiniji DX11 Radeoni. nVidia se pravda time da DirectX 10.1 do sada nije ni bio potreban kod jeftinijih kartica i donekle su u pravu – DX10 nije bio toliko dobro ni prihvaćen ni iskorišćen. Ipak, ostaje činjenica da je nVidia skoro dve godine, još od pojave GeForce 8 generacije, u nižoj klasi prodavala iste kartice i samo im je povremeno menjala imena. Tek su novi GT 21x čipovi dovoljno inovativni da bi se zaista zvali novima. Šta nude? Pomenuli smo to da im je zajedničko da svi podržavaju DX10.1 i SM 4.1, te OpenGL 3.2. Za prikaz video sadržaja tu je novi PureVideo HD četvrte generacije kojem su dodatno poboljšane h.264 mogućnosti, dodat mu je hardver za MPEG-4 (Advanced) Simple Profile dekodiranje i kvalitetniji scaler. Konačno, implementiran je i jednostavni osmokanalni audio processor, pa više nema potrebe za premošćavanjem zvuka sa zvučne kartice na SPDIF ulaz na grafičkoj kartici. Poboljšana je podrška za CUDA-u, pa novi procesori podržavaju double precision proračune kada rade kao GPGPU. GT218 je najslabiji grafički procesor u porodici, te je stoga određen da pokreće GeForce GT 210 kartice koje ovog puta nismo probali. Nekih 260 miliona tranzistora sadrži 48 shader, 8 TMU i 4 ROP jedinica. Može da radi sa DDR2 i DDR3 memorijskim čipovima i sa njima komunicira 64-bitnom magistralom. Predviđeni radni takt je 589 MHz za GPU i 1402 za shader procesore, te 1 GHz za DDR2 memoriju ili 1,6 GHz za DDR3. TDP je nizak, samo 30 W, pa treba očekivati i pasivno hlađene modele. Uglavnom, od GeForce GT 210 kartica ne treba očekivati značajne 3D performanse, ove kartice jedva da mogu da pokreću nove igre i prevashodno ih treba posmatrati kao odlične multimedijalne kartice namenjene korisnicima koje 3D deo ne zanima. GT 216 je malo jača verzija istog ovog procesora, koja u oko 486 miliona tranzistora dodaje podršku za 128-bitnu memorijsku magistralu. I dalje ima 48 shader jedinica, ali je broj TMU i ROP-ova dupliran na 16, odnosno 8. Ovaj GPU je predviđen da radi na 625/1360 MHz i ima DDR3 kompatibilan memorijski kontroler za koji su propisani čipovi radog takta 1580 MHz. TDP je solidnih 58 W, pa svi GT 216 traže pristojno hlađenje. Kartica na našem testu bila je Leadtekova WinFast GT220 1024MB DDR3. Ventilator je veliki i neočekivano bučan – verujemo da će Leadtek ovo ispraviti, jer su druge GeForce GT220 mnogo tiše. GT 216 radi, kao i memorija, na propisanom radnom taktu koji smo malopre pomenuli. Na zadnjem panelu su DVI, VGA i HDMI izlazi, pakovanje je standardno, a takav je i kvalitet izrade.
Mi smo na testu imali Palitove izvedbe: običan GT 240 sa 1 GB GDDR3 memorije i brži model sa sufiksom Sonic koji sadrži 1 GB GDDR5 memorije. Palit je jedan od prvih koji je standardno počeo da koristi masivnije dual slot hladnjake na slabijim karticama gde to često nije neophodno, i od te prakse do danas nije odustao. Tako i dva GT 240 modela imaju debele kulere sa ukrasnom plastikom koji uz prilično nizak nivo buke obezbeđuju kvalitetno hlađenje GT215 čipova. Crvene štampane ploče razlikuju se i po rasporedu i po dimenzijama – brži model je, logično, nešto veći. Obe kartice poseduju identičan raspored izlaza na zadnjem panelu, po jedan HDMI, VGA i DVI. Na pakovanju se izuzetno štedelo, posebno u slučaju jeftinijeg modela koji unutra nema ni zaštitni karton. Sem diska sa drajverima i kratkog uputstva, ništa više nećete naći u kutijama. Uz kombinaciju različitih tipova i količine memorije, nove kartice se pozicioniraju na delu tržišta gde smo do sada sretali GeForce 9400GS, 9400GT, 9500GT i 9600GT, pa je jasno da su novi GT 200 GeForce modeli tu da zamene ono što je ostalo od GeForce 9 kartica. Shodno tome, karticama na testu smo suprotstavili jedan GeForce 9500GT 1GB DDR2, te dva GeForce 9600GT modela sa 1 GB DDR2 i GDDR3 memorije. Krenimo od modela GeForce GT 220. Sa cenom od oko 60 evra ova kartica se postavlja između 9500GT i jeftinijih 9600GT. Po performansama je daleko ispred 9500GT, ali zbog 128-bitne magistrale ne uspeva da se približi slabijem 9600GT. Ukupno smo zadovoljni, jer za malu doplatu u ceni dobijate skoro duplo bržu karticu u odnosu na GeForce 9500GT sa 1 GB DDR2 memorije. Pri tom se dobijaju i DX10.1 kompatibilnost, bolja video sekcija, te integrisani zvučni procesor koji omogućava lakše povezivanje sa kućnom audio-video tehnikom. Za još 15–20 evra može se dobiti GeForce GT 240 sa 1 GB GDDR3 memorije koji nudi 20–50 odsto bolje performanse, zavisno, od testa i rezolucije, što i nije neki napredak. Pored toga, slabiji GT 240 nije mnogo ubedljiv ni protiv svog slavnog pretka GeForce 9600GT. Čak i sa DDR2 memorijom, stari 9600GT je brži u većini testova, za šta treba zahvaliti pre svega 256-bitnoj magistrali. S obzirom na to da su im cene slične, GeForce GT 240 teško se može smatrati napretkom, barem kada su u pitanju performanse. Ipak, zbog boljih specifikacija i multimedijalnih mogućnosti može se ipak reći da je GeForce GT 240 verovatno bolja kupovina od vremešnog modela GeForce 9600GT. Nažalost, u bržim verzijama istih kartica situacija je još nepovoljnija. GeForce GT 240 sa GDDDR5 memorijom ubedljivo je sporiji od GeForce 9600GT GDDR3 bez obira na to što ima 50 odsto više šejder jedinica i daleko bržu memoriju. Sve to ne uspeva da se nosi sa 256-bitnom magistralom „proverenog” modela GeForce 9600GT sa GDDR3 memorijom.
Razumeli bismo ovaj potez da je GeForce familija ubedljivo brža od Radeon konkurencije, ali je situacija upravo suprotna. Radeoni su preuzeli primat još u seriji 3000 i nastavili su da nude bolji odnos cene i performansi tokom čitavog trajanja serije HD 4000. Taj trend će se nastaviti, jer dok je AMD brži svakom novom iteracijom, nVidia sebi dopušta da u seriji GT 200 ne napreduje po pitanju 3D performansi. No, hajde da ne donosimo zaključke dok AMD tokom januara ne predstavi jeftine modele serije HD 5000. Tada ćemo imati pravu sliku i uvid u to kako se aktuelne generacije nose jedna s drugom. Teško je dati bilo kakav pozitivan zaključak u vezi s novim GeForce modelima. Jasno je da ovim karticama nedostaju ili bolje performanse ili niže cene. Da je kojim slučajem nVidia uspela da iz svojih 40-nanometarskih prvenaca izvuče više megaherca, stvari bi verovatno bile drugačije. Vrlo je moguće da nVidia još ima probleme sa 40 nm procesom, jer je zaista neverovatno da stariji čipovi izrađeni u 50 nm imaju rade na višim taktovima. Palit i Leadtek dobro su odradili svoj deo posla, a nVidia je ta koja mora dodatno da unapredi svoju ponudu da bi GeForce ponovo bio konkurentan u meri u kojoj smo to navikli. Ovako, AMD-ova dominacija se nastavlja. Saša UZELAC | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
![]()
![]()
![]()
![]()
|
![]() | |
![]() | ![]() |
Home / Novi broj | Arhiva • Opšte teme | Internet | Test drive | Test run | PD kutak | CeDeteka | WWW vodič • Svet igara Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • Redakcija | Kontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English | |
SKWeb 3.22 |