
Ne sviđa vam se posao koji trenutno radite i odlučili ste da ga promenite. Šta biste želeli da budete? Čuvar plaže? Tapkaroš? Kafanska pevaljka? Ako još uvek niste odabrali buduće zanimanje, mi imamo predlog - postanite provalnik! Posao je idealan za ambiciozne ljude: profitabilan, kreativan, nikada se ne ponavlja, a i radno vreme je takvo da nema svakodnevnog ustajanja u šest ujutro. Jedina mu je mana što ponekad podrazumeva druženje sa momcima u plavom, ali to je neminovni rizik koji takva profesija nosi sa sobom.
Grupica Šveđana koja sebe naziva „daydream Software”, preuzela je na sebe plemeniti zadatak da sve zainteresovane kompjuteraše obuči veštini obijanja sefova, koju svaki profesionalni provalnik drži u malom prstu. Njihovo krajnje neobično ostvarenje namenjeno je igračima logičkih igara, a prvenstveno onima koji vole Mystolike avanture. Safecracker je igra bez ikakvog zapleta u kojoj se nalazite u ulozi vrhunskog provalnika koji odlučuje da uradi nešto što na prvi pogled izgleda nemoguće: da se uvuče u upravnu zgradu kompanije „Crabb & Sons”, koja je, inače, proizvođač najpoznatijih (i najsigurnijih) sefova na svetu, i da obije njihov najnoviji model („F-9-12”) pre nego što je on uopšte bude pušten u javnu prodaju. Dakle, u pitanju je slava a ne profit. Zgrada kompanije „Crabb & Sons” u tri nivoa ima skoro četrdeset prostorija u kojima se nalazi preko šezdeset različitih tipova sefova koje je potrebno obiti. Nekolicinu je moguće otvoriti prostim isprobavanjem mehanizma ili rešavanjem nekog logičkog problema na licu mesta, dok se ostalima može pristupiti jedino uz poznavanje odgovarajućih šifri, zatim metoda za razbijanje zaštite na sefu i metoda za pokretanje mehanizama. Sve neophodne informacije za obijanje sefova mogu se naći u zgradi. Neke od njih su dostupne odmah (u vidu knjiga, novinskih članaka, crteža, šema i sl.), a neke su sakrivene unutar sefova koje je prethodno potrebno otvoriti. Avanturistička dimenzija igre ogleda se u tome što postoji veliki broj predmeta koje je potrebno naći i iskoristiti na pravom mestu. Da li to znači da je igra dosadna imajući u vidu njenu koncepciju? Ne, ni slučajno. Safecracker jeste pomalo suvoparana, ali nikako dosadana igra iz prostog razloga što su autori dobro procenili da bi ograničavanje samo na nekoliko najpoznatijih tipova mehanizama koji se koriste kod pravih sefova (sef sa ključevima, sef sa elektronskom šifrom, sef sa točkićem) bilo monotono. Zato se, pored standardnih sefova, u igri pojavljuje i veliki broj onih koji su sa konstrukcionog stanovišta zaista originalni. Tu su, recimo, džuboks sef, džekpot sef, sef koji reaguje na ljudski glas, sefovi koji rade na principu promene pritiska i temperature, radio sef, piramidalni sef, sef za slepe, sef „Paskalov trougao”, slajd sef itd. Svaki od njih otvara se na specifičan način, tj. zahteva rešenje logičkog problema. Iz ovoga proizilazi da je sef samo zajednički imenitelj za sve probleme koji se javljaju u igri. Umesto sefova mogli su biti iskorišćeni ormani, stolovi, kutije...bilo šta, ali to tada ne bi imalo pravu težinu (zamislite samo igru po nazivom Closetcracker). Sami logički problemi nisu preterano teški, izuzev onih koji se javljaju pred kraj igre. Treba reći da je Safecracker prvenstveno pravljen za Macintosh kompjutere i da je verzija za ove računare već poprilično stara (više od godinu dana). U grafičkom pogledu igra zadovoljava, ali je zato zvučna podloga veoma loša. Muzičke teme imaju dužinu od nekoliko taktova i neprestano se vrte u krug (srećom, moguće ih je ućutkati), a zvučni efekti se javljuju isključivo u momentima kada se sefovi otvaraju (čuje se kliktanje, škripanje i sl.). Kretanje u prostoru je „korak po korak”, pri čemu je na svakoj lokaciji moguće slobodno obrtanje oko ose za 360°. Zahvaljujući primenjenoj QuickTime VR tehnologiji, Safecracker ima i jednu mogućnost koju do sada nismo videli kod igara sa istim načinom izvođenja. Naime, u svakom trenutku omogućeno je slobodno zumiranje (približavanje ili udaljavanje) bilo kog objekta ili dela lokacije. Igrač ima limitirano vreme da završi igru. To je u neku ruku razumljivo s obzirom da ne postoji nijedan lopov koji će se na mestu gde izvodi akciju razbaškariti i zadržati neograničeno dugo, ali imajući u vidu suštinu igre (mozgalice koje zahtevaju dugotrajno razmišljanje), smatramo da takvo ograničenje nije primereno. Da bi se dobila trka sa vremenom, najbolje je primeniti sledeći trik: odmah posle uspešnog otvaranja nekog sefa treba snimiti poziciju, a zatim natenane nastaviti istraživanje sve do pronalaženja novog sefa koji je moguće obiti. Tada treba učitati prethodno snimljenu poziciju, bez bilo kakvog zadržavanja otvoriti sledeći sef i ponovo snimiti poziciju. Ciklus se potom ponavlja i na taj način se značajno štedi vreme. Dakle ovako: ako imate ambiciju da postanete sofisticirani provalnik u belim rukavicama, á la lord Liton iz filmova o inspektoru Kluzou, obavezno nabavite Safecracker jer vam on može poslužiti kao vežba pred polaganje ispita iz Višeg kursa za obijače, koji se polaže pred tročlanom komisijom koju imenuje Ministarstvo pravosuđa. Ako ste, pak, odlučili da pošteno zarađujete za život, ova igra će vas pre svega dobro zabaviti, pri čemu stečeno znanje uvek možete iskoristiti za obijanje kućnog sefa, maminog nesesera ili tatine aktn-tašne u cilju prisvajanja džeparca za tekući mesec koji vam je iz ko zna kojih razloga uskraćen. Slobodan MACEDONIĆ | | |