TEST PLAY<>
082007<><>

Driver: Parallel Lines

Debakl koji je doživeo Driver 3 pre nešto više od dve godine još uvek odzvanja u ušima, šaljući igru ekspresno na pod ringa da skuplja zube i, češkajući se po glavi, pokuša da provali šta je pošlo kako ne treba. Zašto je univerzalni appeal koji ima slobodna vožnja kombinovana sa kriminalnim miljeom u slučaju Rockstarovog pulena izrodila belog labuda, a autorima Drivera zapelo ružno pače sa sumornim kriminalcima (koji bi i Tarantina naterali da se prevrće u snu), bagovitom i plastificiranom grafikom i reumatičnim jurcanjem po Majamiju, Nici i Istambulu? Svesni činjenice da u rukama još uvek drže potencijalno isplativu franšizu, odgovorni u Ubisoftu rešili su da malo spuste loptu i privole se GTA histeriji, napravivši simpatičnog klona koji čeka da ga ogreje sunce.

Parallel Lines nas vodi u Veliku jabuku tokom funky 1978, vreme neodoljivih muzičkih hitova, otkačene odeće i moćnih, muscle mašina na drumu. U ulozi ste Ti Keja, provincijalnog giliptera koji dolazi u veliki grad da unovči svoje umeće u vožnji automobila. Njegova veština brzo zapada za oko lokalnoj mafijaškoj boraniji i igrač biva regrutovan za sitne posliće oko prevoza pljačkaša lokalnih bakaluka i prodavnica pića. Očekivana kriminogena karijera može da počne, uz jednu sjajnu plot bombu koja je, nažalost, samo na papiru delovala kao da ne može da omane. Iako prvobitno nismo hteli da otkrivamo o čemu se radi, osećaj nakon velikog otkrića ravan je uživanju u vožnji sa izduvanom gumom. So, here it is: nakon nekoliko misija, Ti Keja prodaju saradnici i zaglavljuje ćorku na dugih 28 godina. Izlazite iz zatvora 2006. godine (otuda ono parallel u naslovu) i pred vama je sada novi Njujork, sa gomilom novih besnih jurilica na putevima i ogorčenim (i omatorelim) Ti Kejom koji će pokušati da svojim bivšim kolegama servira omiljeno hladno jelo...

Nažalost, kada se sve dobro i loše u novom Driveru izvaga, igra predstavlja suvi prosek koji blago naginje ka tamnoj strani ali, istovremeno, u pitanju je trenutno najbolji fiks za sve vaše GTA potrebe. Dobre strane igre nisu mnogobrojne, ali su dovoljne da ne odmahnete rukom i batalite celu stvar nakon pola sata igre. Igra funkcioniše po očekivanom principu slobodnog roaminga gradom, preuzimanja misija, uz standarni konlomerat sigurnih kuća, mini-igara, trka i ostalog. Novina je mogućnost kastomizacije vozila koje koristite (što ima malo smisla u igri gde se vozila menjaju češće od čarapa), checkpointi unutar misija (konačno, nema više vraćanja na početak zadatka) i vision conovi koje imaju lokalne policijske patrole, što znači da morate voziti kao uzoran građanin kada ste im u vidokrugu (što brzo zamara). Najimpresivnija stvar u igri je način na koji je Velika jabuka prezentovana. Vertikalna i horizontalna kaskada grada izgledaju impresivno, sa složenim detaljima u daljini, bilo da se radi o užurbanom downtown srcu, nekoj kompleksnoj petlji ili gradskim dokovima. Naravno, prizori koji se gube u daljini potpuno su dostupni i ne predstavljaju ukras, arhitektura puteva, raskrsnica i zgrada deluje uverljivo, a centrom grada dominiraju ogromni neboderi koji gotovo da izazivaju klaustrofobiju. Osećaj vožnje je korektan i dovoljno arkadan da omogući vratolomne slalome kroz saobraćajnu gužvu i, generalno, donosi zadovoljavajući filmski štih celoj stvari. Ovome naročito doprinosi akciona kamera van vozila (taster ’T’) koja donosi usporenje vremena i zamućenje grafike, ali ne i mogućnost bilo kakve bazične obrade i/ili premotavanja uzbudljivih deonica vožnje. Treba pohvaliti i odlično implementiranu mapu (pozivate je na ’TAB’) koja se lako i brzo poziva i skroluje u svim pravcima jednostavnim pomeranjem miša.

Sve što valja u igri se, međutim, pred igračevim očima rve sa propustima. Generalna priča, iako obogaćena solidnom dozom erotike, zanimljivih likova i (ne)očekivanih obrta, nije mnogo inspirativna. Misije su mahom generičkog tipa, bez mnogo iznenađenja po pitanju njihovog izvršavanja. Kada se nađete van auta, kontrola lika je suviše hirovita i konfuzna (naročito tokom obračuna sa policijom), uz loše odrađenu rotaciju pogleda kada se krećete. Paradoksalno, rotacija pogleda tokom vožnje ne postoji, što je ogroman propust jer je upravo mogućnost slobodnog osmatranja okoline u vožnji bio jedan od glavnih kvaliteta GTA uzora. Iako uverljiv, grad posle nekog vremena počinje da zasićuje previše repetativnim i generičkim dizajnom ulica, trgova, mostova i ostalog. I opet, tamo gde je GTA iza svakog ćoška nudio igraču nešto novo i sveže, ovde ćete vrlo brzo zaboraviti u kojem ste delu grada, jer sve deluje relativno jednolično. Ni moderni Njujork u kasnijem toku igre ne popravlja mnogo stvari, jer još agresivnije usmerava igrača niz linearnu spiralu misija i napredovanja.

Grafika je korektna ako vaš računar ne tera ništa spektakularnije od San Andreasa i predstavlja vrlo blago unapređen vizuelni stil iz GTA igara. Dizajn kola i refleksije na njima su fino odrađene, ali igra pati od generalno siromašnih tekstura i jasne i precizne konzolaške grafike bez imalo grafičkih izleta u nešto specijalno (ne računajući zamućenje prilikom pozivanja akcione kamere i usled brze vožnje). Ovo, s druge strane, nije opravdano čestim trzanjima prilikom učitavanja tokom vožnje i usporenja koja nastaju kada je na ekranu „saobraćajni špic”. Glasovna gluma je izvrsna (uključujući i odlične međuanimacije), dok muzika predstavlja pravi biser i sve vreme vožnje pratiće vas svi znani i neznani hitovi iz 70-tih (Dejvid Bouvi, Blondi, Temptations), čineći najveći motivacioni faktor tokom igranja.

GTA se i dalje smeška sa trona, ali je novi Driver bar uspeo da se podigne iz blata i pozitivno iznenadi sve one koji su ga otpisali. Iako je, kao što rekosmo na početku, u pitanju trenutno najupotrebljiviji klon velikog tate funky-style Parallel Linesa, fino dođe na ovu vrućinu. Bar dok nam u goste ne stigne Niko Belić...

Aleksandar DINIĆ

 
Colin McRae DiRT
Harry Potter and the Order of the Phoenix
Ratatouille
Transformers: The Game
Driver: Parallel Lines
Šta mislite o ovom tekstu?
Overlord
Ascension to the Throne
Dead Reefs
Sam & Max – Season 1: Episodes 4, 5 & 6
Resident Evil 4 Wii Edition
Mario Party 8
Genji – Days of the Blade
Project Sylpheed
The Darkness

Platforma:
PC
Potrebno:
2,0 GHz CPU, 64 MB RAM PS 1.1 grafička kartica, 256 MB RAM
Poželjno:
3,4 GHz CPU, 256 MB RAM PS 2.0 grafička kartica, 512 MB RAM
Veličina:
1 DVD
Adresa:
www .atari .com /driver /

78
Home / Novi brojArhiva  •  Opisi igaraKorak po korakŠta dalje?NetgamesOpšte teme  •  Svet kompjutera
Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • RedakcijaKontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English
SKWeb 3.22
Opisi igara
Netgames
Opšte teme
Test Fun
Korak po korak
Šta dalje
Svet kompjutera



Naslovna stranaPrethodni brojeviOpšte informacijeKontaktOglašavanjePomoćInfo in English

Svet kompjutera