![]() | ![]() |
![]() |
| ![]() |
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Petnaest hard diskova
Ovog meseca na testu smo imali čak 15 diskova u rasponu od 320 do 750 GB. Krenuli smo redom, te smo od Hitachijevih diskova testirali model HDP721075KLA330 iz serije 7K1000, koja se odlikuje upotrebom interfejsa SATA 3,0 GB/s, baferom od 32 MB i kapacitetom 750 i 1000 GB. Model koji smo testirali ima kapacitet 750 GB, koji ostvaruje pomoću četiri ploče. Iz serije P7K500 testirali smo modele HDP725032GLA360, HDP725032GLAT80 i HDP725050GLA360 kapaciteta 500 i 320 GB. Model HDP725032GLAT80 je ATA 100 disk sa baferom od 8 MB, a testirali smo ga da bismo videli kako se poslednji ATA diskovi mogu nositi sa performansama koje nude najnoviji SATA diskovi. Inače, serija P7K500 obuhvata diskove kapaciteta 250, 320, 400 i 500 GB. Diskovi veći od 250 GB koriste dve ploče za ostvarivanje kapaciteta, dok model od 320 GB koristi samo tri glave. Kao proizvođač diskova, Samsung je jedan od poslednjih koji se učvrstio na našem tržištu. Kao i Hitachi, Samsung je uspeo da izgradi sebi reputaciju nudeći diskove koji ostvaruju solidne performanse. U ovom broju imali smo prilike da testiramo sledeće modele iz serije SpinPoint F1: HD502IJ, HD642JJ, HD753LJ, HD321KJ. Kapaciteti ovih diskova redom su 500, 640, 753 i 320 GB. Model HD753LJ već smo imali prilike da opišemo, ali smo odlučili da ga ponovo uvrstimo u red modela koji su se našli na testu kako bismo stekli bolju sliku o njegovim performansama u odnosu na konkurentne diskove. Seagate, ime koje na našim prostorima uživa zavidnu reputaciju, u ovom testu učestvuje sa tri serije. Pre svega, tu je dobro poznata Barracuda 7200.11 i modeli ST3500320AS i ST3750330AS kapaciteta 500, odnosno 750 GB. Modeli iz ove serije imaju bafer od 32 MB, ali koriste SATA interfejs brzine 1,5 GB/s. Druga serija nosi oznaku SV35.3 i predstavlja diskove namenjene serverima i obradi video materijala. Model koji smo imali prilike da testiramo označen je sa ST3500320SV i ima kapacitet 500 GB, bafer od 32 MB i koristi SATA 3,0 GB/s. Poslednji disk ove firme zapravo je Maxtor iz serije DiamondMax 22, označen kao STM3500320AS i, izuzev slova M, ne razlikuje se od pripadnika serije Barracuda 7200.11. Poslednji proizvođač čije hard diskove testiramo u ovom broju jeste Western Digital, čiju reputaciju ne treba posebno opisivati. Diskovi ovog proizvođača spadaju među najpopularnije, kako u svetu tako i kod nas. Prvo što se da uočiti jeste promena naziva serija hard diskova ovog proizvođača. Serija Caviar Blue, koja je ranije nosila ime Caviar SE16, obuhvata diskove koji nude lep kompromis između performansi, cene i potrošnje električne energije koja je postala bitan faktor u marketingu ovih uređaja. Ovog meseca imali smo prilike da „provozamo” sledeće modele: WD6400AAKS kapaciteta 640 GB, WD5000AAKS od 500 GB i WD7500AAKS kapaciteta 750 GB. Svi Western Digitalovi diskovi raspolažu baferom od svega 16 MB. Testovi kojima smo podvrgli hard diskove u ovom izdanju isključivo su sintetički. Performanse hard diskova koje testiramo praktično prevazilaze mogućnosti referentnih diskova koje koristimo, tako da razlike u ostvarenim brzinama potiču pre svega od (ne)sposobnosti autora da „rukuje štopericom” i zbog toga ni na koji način ne ukazuju na realne razlike među pojedinim hard diskovima. Za merenje performansi hard diskova koristili smo uobičajen komplet softvera: Sisoftwareova Sandra XII SP2, FutureMarkov PCMark05, QuickBench 1.1 i HDTach 3.0. Svaki od ovih programa testira diskove na sebi specifičan način, pružajući uvid u različite aspekte funkcionisanja hard diskova i ističući u kakvoj se primeni hard diskovi najbolje snalaze. Kao ocenu performansi hard diskova, Sandra daje vrednost nazvanu Drive Index, izraženu u MB/s. Najbolje ocene postigli su: WD6400AAKS, koji je ostvario 92 MB/s, i HD642JJ sa svojih približno 89 MB/s. S druge strane, najlošije rezultate pokazali su Samsungovi modeli HD753LJ i HD321KJ ostvarivši rezultat manji od 70 MB/s. Ocenu brzine koja je veća od 80 MB/s uspeli su da dobiju Barracuda od 750 MB, kao i Samsungovi i Seagateovi diskovi od 500 GB. U smislu ocene, Drive Index najviše se bazira na testovima sekvencijalnog čitanja i pisanja, sa kojima je i u najvećoj korelaciji. Testovi rada sa nasumičnim pristupom podacima pomalo menjaju sliku, tako da pri nasumičnom čitanju primat preuzima Samsungov HD642JJ od 640 MB, a iza njega stoje Hitachi od 500 GB i Samsung od 500 GB. Među prosečnim diskovima ističe se WD6400AAKS, a njega prate Hitachijevi diskovi od 750 i 320 GB (u obe varijante), kao i Samsung od 320 GB. Poput Sandre, i PCMark daje opštu ocenu performansi diska, poznatiju kao Score, ali je zasniva na drugačijim podacima. Naime, za razliku od Sandre koja obavlja čisto sintetičke testove baferisanog, nebaferisanog i nasumičnog pristupa, PCMark upošljava hard diskove simuliranim procesima kao što su učitavanje Windowsa XP, učitavanje aplikacija, skeniranje antivirusnim softverom, upisivanje fajlova i opšta upotreba (kombinacija čitanja i pisanja). I Score, kao ocena, ima najizraženiju korelaciju sa pojedinim simulacijama, u ovom slučaju to su podizanje Windowsa i aplikacija, kao i opšta upotreba. U ovom pogledu najbolje se pokazao WD6400AAKS, dok je od njega nešto slabiji rezultat postigao WD5000AAKS. Prosečne rezultate ostvarili su Samsungovi i Hitachijevi diskovi kapaciteta 500 GB i većeg, kao i Hitachijev SATA disk kapaciteta 320 MB. Najgorim se pokazao Seagateov serverski disk iz serije SV.35, ali ovo možemo smatrati u potpunosti očekivanim rezultatom, pošto se pred serverske diskove postavljaju drugačiji zahtevi. Simulacija skeniranja antivirusnim softverom odslikava performanse koje disk ostvaruje pri čitanju velikog broja fajlova. Najbolje rezultate na ovom testu ostvaruju WD5000AAKS i HD753LJ, dok su Hitachijevi SATA diskovi, kao i WD6400AAKS, prilično ujednačeni i bliski vodećima. U simulaciji upisa fajlova najbolje su se pokazali Samsungovi diskovi od 640 i 500 GB. Od ostalih diskova vredi pomenuti i Seagateove diskove WD6400AAKS, kao i Hitachi od 750 GB. QuickBench, kao benchmark program, pre svega je mator i direktan, testovi koje sprovodi nad diskovima su najklasičniji sintetički testovi sekvencijalnog čitanja i pisanja, kao i nasumičnog čitanja uz praćenje prosečnog vremena pristupa. Ovaj program može dati malo bolji uvid u mogućnosti ovih hard diskova kada je ovakav režim rada u pitanju. Kao diskovi koji pri nasumičnom čitanju fajlova veličine do 1 MB daju najbolje rezultate izdvajaju se Seagateovi diskovi i Maxtorov Diamondmax. Iza njih nalaze se Samsungovi diskovi od 500 GB i veći, kao i Hitachi od 750 GB, koji su postigli brzine veće od 46 MB/s. Ostatak Hitachija i Western Digitalovi diskovi na ovom testu su pokazali slabe rezultate. Što se rezultata tiče, kao što je to i uobičajeno kod testova hard diskova, prilično su šaroliki. Izbor neprikosnovenog favorita često je nemoguć, pošto različiti hard diskovi imaju različite prednosti i mane, što pre svega ukazuje na primenu koja im najbolje leži. Za potrebe arhiviranja velike količine fajlova najbolje je uzeti diskove koji su postigli dobre rezultate u Sandri, dok dobri rezultati postignuti u PCMarku ukazuju na sposobnost hard diska da izađe na kraj sa raznolikim dnevnim zadacima koje korisnik postavlja pred disk, kao što je, na primer, operisanje velikim brojem raštrkanih fajlova (što srećemo pre svega kod video igara, kao i u radu sa mnogim aplikacijama). Naravno, uvek postoji i zlatna sredina. U ovom slučaju to su diskovi kapaciteta 640 GB, koji su pokazali najbolje uravnotežene performanse, često se nalazeći u vrhu liste. Međutim, performanse izmerene raznovrsnim programima ipak ne spadaju u najčešće kriterijume pri kupovini hard diska. Glavni su, naravno, kapacitet i cena. Najbolji odnos cene i kapaciteta imaju diskovi od 500 GB, sa cenom gigabajta od oko osam dinara i ukupnom cenom u rasponu od 4000 do 4500 dinara. Za nijansu skuplji su diskovi kapaciteta 640 GB – iako je cena po gigabajtu ispod 9 dinara, ukupna cena im je za nekih hiljadu dinara veća, ali to možemo posmatrati i kao cenu performansi. Najnepovoljnije cene imaju diskovi kapaciteta 320 GB, kod kojih jedan gigabajt prelazi 10,5 dinara, a u proseku su oko 100 dinara jeftiniji od diskova kapaciteta 500 GB. Diskovi od 750 GB spadaju u cenovni rang od oko 100 evra i njihov gigabajt košta oko 10 dinara. Nadamo se da smo vam makar malo pomogli oko izbora narednog hard diska, ukoliko nameravate da pazarite neki od modela iz sredine ponude. U narednim brojevima pogledaćemo druge dve klase: „budžetsku”, u koju spadaju modeli ispod 250 GB, i „high-end”, u koju spadaju diskovi kapaciteta jedan terabajt i više, sa cenom preko 100 evra. Bojan ŽIVKOVIĆ
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
![]()
|
![]() | |
![]() | ![]() |
Home / Novi broj | Arhiva • Opšte teme | Internet | Test drive | Test run | PD kutak | CeDeteka | WWW vodič • Svet igara Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • Redakcija | Kontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English | |
SKWeb 3.22 |