![]() | ![]() |
![]() |
| ![]() |
| ||||||||||
Logitech WiLife
Logitech WiLife paleta proizvoda reklamira se kao sistem za nadzor, koji se montira u roku od 15 minuta. Rešili smo da isprobamo tu tvrdnju i posle desetak minuta zaključili smo da je istinita. Montaža i aktiviranje sistema svodi se na otpakivanje kamerica, njihovo postavljanje, povezivanje isporučenih kablova, povezivanje sa računarom, ubacivanje CD-a i instalacija softvera, posle čega je sve iz prve proradilo. Sa ovim sistemom snaći će se i apsolutni početnici. Princip komunikacije kamera sa računarom zasniva se na tehnologiji HomePlug, tj. na korišćenju strujne mreže u stanu za prenošenje podataka. U pakovanju se uz kameru isporučuju i dva uređaja, koji podsećaju na strujne adaptere. Jedan na sebi ima standardni mrežni konektor (RJ-45) i na njega se, uz pomoć isporučenog pljosnatog mrežnog kabla dužine tri metra, povezuje kamera, a drugi ima USB konektor i on se povezuje sa računarom. Da bi se komunikacija ostvarila, između njih mora da postoji fizička veza, to jest oba uređaja moraju da budu utaknuta u utičnice na istoj fazi. Treba napomenuti to da mrežni signal ne može da prođe kroz strujomer, pa je tako mreža ograničena na jedan stan ili kuću, bez obzira na broj spratova u okviru stana. U oba mrežna adaptera ugrađena je zaštita od strujnog udara, veći (odnosno onaj na koji se povezuje kamera) na sebi ima ventilator da bi se obezbedilo hlađenje elektronike, a oba imaju signalne LED-ove. Adapteri su upareni, tako da se od korisnika ne zahtevaju nikakve intervencije ili podešavanja mreže, a dodavanje kamera vrši se jednostavnim uključivanjem njihovih adaptera na struju. Ukoliko je isporučeni mrežni kabl prekratak, može se zameniti običnim CAT-5e mrežnim kablom dužine do 24 m, ili se adapter može staviti u produžni strujni kabl. Treba obratiti pažnju na to da mrežni kabl mora biti urađen po standardu, jer se kroz njega prenosi napajanje za kameru (takozvani PoE – Power over Ethernet). Kamera je izrađena od plastike i predstavlja nešto napredniju web kamericu. Sa prednje i zadnje strane kućišta kamere postoje standardni navoji za stative izrađeni od metala, identični onim na fotoaparatima. U pakovanju se isporučuje metalni nosač koji je predviđen da se ušrafi na zid, plafon ili na neku podlogu, a na njega se pričvršćuje stativ sa podesivom glavom. Kamere je moguće montirati i na staklo, zahvaljujući kvalitetnoj vakuum gumici sa navojem. Ukoliko se vakuum gumica stavi na stranu gde je objektiv, kamera zalepljena na staklo „gledaće” napolje, a ukoliko se stavi na zadnju stranu kućišta, kamera će snimati unutrašnjost sobe. Ako je potrebno da kamera stoji na stolu, treba upotrebiti odgovarajući isporučeni plastični stalak. Objektiv kamere ima fiksiran fokus, ali se njegova žižna daljina može menjati obrtanjem prstena oko objektiva i na taj način se fokus može podesiti na tačno određenu daljinu od kamere. Objektiv kamere montiran je na kuglu, tako da je smer u kojem snima moguće menjati i bez pomeranja celog kućišta. Kamera radi u rezoluciji 320 x 240 ili 640 x 480 piksela, sa 5, 10 ili 15 sličica u sekundi. Moramo da primetimo da to i nisu naročito impozantne cifre, ali kada su u pitanju sigurnosne kamere, broj frejmova u sekundi i ne treba da bude veći, jedino što bi bilo poželjno jeste veća rezolucija.
Besplatnom registracijom na sajtu proizvođača moguće je podesiti gledanje živog snimka sa kamera preko Interneta. Za to je, naravno, potrebno da je računar stalno uključen i da postoji stalna širokopojasna konekcija sa Internetom. U specifikacijama je navedeno da mora da postoji upload i download od 150 Kbit/s ili brže, što može da bude problem kada su u pitanju kućni ADSL paketi. Za gledanje živog snimka preko Interneta neophodno je da taj uređaj (kompjuter, mobilni telefon ili PDA) podržava WMV 9. Sistem unutrašnjih kamera Wilife prodaje se u dva paketa. Jedan je takozvani Master System i on obuhvata sav hardver koji smo ovde opisali. Drugo pakovanje je takozvano Add-On pakovanje i u njemu se nalaze kamera, strujni adapter, potrebni kablovi i sistemi za montažu (dakle, nema strujnog adaptera koji se povezuje preko USB-a sa računarom). Ukoliko kupite jedan master sistem, moguće je dodati bilo koju drugu kameru (pominjali smo spoljašnje jedinice i „špijunski” sat). Za unutrašnji Master sistem treba izdvojiti oko 300 evra, a dodatna unutrašnja kamera je oko 50 evra jeftinija. Logitech Wilife nije profesionalni sistem za nadzor, ali je upravo to i njegova prednost. Za relativno malo novca dobija se sistem koji svako ume da postavi i održava. Ako je kuća u pitanju, može se vršiti nadzor dvorišta, ulice, garaže ili dece, ako je u pitanju mali posao, nadzor skladišta ili zaposlenih. U svakom slučaju, jednostavno rešenje koje će vam omogućiti da manje brinete kada je sigurnost u pitanju. Ivan ČABRILO | |||||||||||||
![]()
|
![]() | |
![]() | ![]() |
Home / Novi broj | Arhiva • Opšte teme | Internet | Test drive | Test run | PD kutak | CeDeteka | WWW vodič • Svet igara Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • Redakcija | Kontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English | |
SKWeb 3.22 |