Na radost mnogobrojnih „simadžija”, u Electronic Artsu nisu dugo čekali sa izdavanjem oficijelnog mission packa za jednu od najpopularnijih upravljačkih franšiza. Krajem septembra na tržište je izbačen prvi zvanični dodatak po imenu Rush Hour, čiji je razvoj počeo odmah nakon izdavanja originalne igre početkom godine. S obzirom na to da je SimCity 4 (opis u SK 2/2003) odlično primljen u igračkim krugovima, ova informacija obradovala je pravu armiju virtuelnih gradonačelnika.Kao što se iz naslova može pretpostaviti, Rush Hour u SimCity svet donosi ono što za većinu svetskih metropola predstavlja rak-ranu – saobraćajnu gužvu. Pored već postojećih izazova, pred igrača se stavlja kompleksan zadatak (na svu sreću, konačno postoji izbor nivoa težine) planiranja i izgradnje saobraćajne mreže koja pored suvozemnog prevoza podrazumeva i vazdušni i vodeni. Posmatrano brojčano, Rush Hour donosi gotovo stotinu novih građevina i objekata! Tu su jednosmerne ulice, široki bulevari, autoputevi s naplatnim rampama, podzemna železnica, brza pruga, luke, aerodromi, čitava lepeza mostova, luksuzne saobraćajne petlje, nadvožnjaci itd. Ipak, najveću novinu predstavlja originalni U-Drive-It! mod koji dozvoljava preuzimanje kontrole nad vozilima u gradu i aktivno učestvovanje u životu virtuelne metropole. Ne samo da ćete moći da se provozate ulicama koje ste sami planirali i izgradili, već ćete biti u mogućnosti da izvršavate čitav niz najrazličitijih zadataka (prevoz dece školskim autobusom, hvatanje prestupnika uz jurnjavu kolima, gašenje požara, prevoz bolesnika, upravljanje helikopterima, avionima, brodovima...) čijim se uspešnim obavljanjem zarađuju preko potrebni prestiž poeni. Naravno, ne treba očekivati kompleksnost zadataka Grand Theft Auta već izazov dovoljan za razbijanje monotonije uobičajenog načina igranja. Promene je doživeo i deo za „udaranje ličnog pečata” gradu jer je sada izgled i oblik građevina moguće podešavati po unapred definisanom šablonu. Za sada su to samo četiri različita stila (Čikago krajem XIX veka, Hjuston devedesetih, Njujork četrdesetih i evropski stil) koji se s druge strane mogu proizvoljno programirati tako da se eksterijer menja automatski nakon određenog vremenskog perioda (mogu i da se pomešaju svi odjednom). Pored toga, ubačena je mogućnost obeležavanja gradskih oblasti i ulica što, pored toga što je veoma korisno, ostavlja izuzetan vizuelni utisak (recimo, imena ulica su transparentno ispisana po kolovozu). Najveći problem je i dalje izuzetna hardverska zahtevnost koja kulminaciju doživljava kada dođe do gomilanja objekata na ekranu, tačnije razvoja gradskih četvrti i infrastrukture. Gust saobraćaj samo pogoršava ionako tešku situaciju i prilično unazađuje gameplay (dobar primer predstavlja pokušaj postavljanja saobraćajne petlje pri čemu se računar bukvalno zakucava na nekoliko momenata). Na kraju krajeva, nije sve idealno. Vladimir PISODOROV | | |