Mikrotik Routerboard hAP Lite (RB941-2nD) Od renomiranog letonskog proizvođača računarske mrežne opreme predviđene za upotrebu u poslovnim okruženjima i profesionalnim telekomunikacionim mrežama ovog puta dobili smo na test jedan uređaj predviđen za kućnu i kancelarijsku upotrebu. Naime, radi se o uređaju koji nosi naziv hAP Lite (RB941-2nD), gde je hAP skraćenica od Home Access Point, ili u prevodu „kućna pristupna tačka”. Izrađen je po standardu 802.11n sa radnom frekvencijom na 2,4 GHz i maksimalnim deklarisanim protokom od 300 Mbit/s.U pakovanju stižu samo ruter i napajanje sa micro USB konektorom (5 V, 0,7 A), što je „skromnost” koja inače odlikuje Mikrotik pakovanja. Kućište uređaja izrađeno je od kvalitetne plastike mat bele boje, sa plavim detaljima na oznaci i zadnjem panelu. Klasičnog je dizajna, pa je lako uklopiti ga sa ostalim kućnim ili kancelarijskim uređajima. Takođe, ima i dovoljno rashladnih rešetki sa gornje i donje strane koje su fino uklopljene u dizajn. Uređaj se može koristiti na stolu, u čemu pomažu silikonske nožice koje dolaze montirane na uređaj, a može se montirati i na zid pomoću „ugrađenih” krstastih nosača na donjoj strani. Na zadnjem panelu smeštena je signalna i konektorska sekcija. Od konekcija, tu su napojni konektor izveden u vidu micro USB porta (ženski tip A), jedan WAN i tri LAN porta. Signalna sekcija sastoji se od dve LED koje pokazuju status aktivnosti i napajanja, mada i svaki LAN/WAN port ima dodeljenu po jednu LED koja prikazuje status samog porta. Neizostavan je, naravno, i Reset/WPS taster. S obzirom na to da je napojni konektor izveden preko micro USB porta, uređaj se može napajati pomoću bilo kog standardnog adaptera (0,5 – 2 A), ali i direktno sa USB porta računara (isprobano), što donosi (malu) uštedu kod računa za struju. Srce samog rutera čine procesor QCA9531-BL3A-R na 650 megaherca, radna memorija od 32 megabajta i dve interne antene sa pojačanjem od 1,5 decibela.  | Što se podešavanja uređaja tiče, sve je kao i kod ostale Mikrotik „braće”. Ovaj ruter se može podešavati ili pomoću web interfejsa (Webfig) ili pomoću malog portabilnog softvera koji se zove Winbox, sa (skoro) potpuno istim setom opcija. Programčić se može preuzeti sa samog rutera, ili sa internet prezentacije proizvođača. Inicijalna konfiguracija se mora izvršiti preko LAN-a, a kasnije se podešavanjima može pristupati i preko WLAN-a. Verzija RouterOS-a koja stiže na ovom uređaju je 6.25. Ima nekoliko režima rada, i to: CPE (Customer-Premises Equipment), Home AP (Access Point), PTP Bridge (Point-to-Point) ili WISP AP (Wireless Internet Service Provider). S obzirom na to da se na Mikrotik uređajima sve može podešavati do „sitnih crevaca”, izdvojićemo samo najzanimljivije opcije. Po našem mišljenju, najznačajnije opcije su mogućnost pravljenja hotspota, Ipsec sigurnosne veze i korišćenje Watchdog opcije koja proverava da li je neka adresa (najčešće drugi ruter) aktivna i na osnovu toga pokušati rešavanje automatskim rebootom. Tu su i brojne alatke, izuzetno korisne za administratore, poput Bandwidth testa, IP Scana, Packet Sniffera, Pinga, Telneta, Tracerouta, Traffic Generatora i Traffic Monitora. Naravno, tu je i neizostavni Linux Terminal (baza RouterOS-a je Linux), kom je u potpunosti moguće pristupiti kroz browser. Zanimljivo je pomenuti da panel za podešavanja ima Hide Passwords, Undo i Redo komande, što u nekim situacijama može da bude izuzetno korisno.Od testova, ovaj uređaj podvrgli smo dvema standardnim baterijam – test dometa i test protoka. Na testu dometa uređaj se pokazao dobro. Pokrio je tri sprata prosečne kvadrature stana bez mrtvih tačaka, s tim da je on bio lociran u centralnoj tački na srednjem spratu. Za potrebe ovog testa korišćen je netbook računar sa svojom integrisanom Wi-Fi kartom. Moramo napomenuti da je bežični signal dosta osetljiv i da se mogu postići nešto bolji, ali i nešto lošiji rezultati od ovih, u zavisnosti od situacije. Kada je u pitanju test brzine prenosa podataka pri slanju i prijemu, bilo nam je bitno da proverimo WLAN na LAN vezu, ali i WLAN na WLAN, s obzirom na to da je u pitanju brža veza (300 Mbit/s). Na testu protoka informacija sa WLAN-a na LAN postignute brzine prenosa kretale su se oko 10 MB/s za preuzimanje, dok su se za slanje kretale oko 9,1 MB/s. Za potrebe ovog testa koristili smo jedan desktop računar povezan na ruter kablom kategorije pet pri registrovanoj brzini od 100 Mbit/s i jedan AiO (All in One) računar na ruter povezan bežičnom vezom registrovane brzine od 300 Mbit/s. Što se tiče protoka informacija sa WLAN-a na WLAN, postignute brzine prenosa kretale su se oko 5 MB/s za preuzimanje, dok su se za slanje kretale oko 4,6 MB/s. Za potrebe ovog testa koristili smo jedan desktop računar povezan na ruter Wi-Fi karticom sa brzinom od 300 Mbit/s i jedan AiO računar na ruter povezan integrisanim Wi-Fi modulom sa brzinom od 300 Mbit/s. Kada uzmemo u obzir broj opcija i kvalitet operativnog sistema koji ovaj uređaj ima, dobru finalnu izradu, kao i solidne rezultate postignute na testu (kako brzine pri prenosu podataka kroz ovaj uređaj, tako i dometa), možemo ga preporučiti za korišćenje u kućnim uslovima i SOHO okruženjima (Small Office, Home Office). Jedina mana bi mogao biti manjak jednog LAN porta, ali s obzirom na ekspanziju bežičnih veza, najvećem broju korisnika to neće predstavljati problem. Petar LONČAREVIĆ | | |