Gigabyte GA-X99-UD7 WiFi
UD7 serija ploča je sam vrh Gigabajtove ponude i namenjena je veoma zahtevnim korisnicima. Osmofazna naponska sekcija sastavljena je od komponenata namenjenih serverskim pločama, koje su projektovane tako da konstantno mogu da podnose velika opterećenja. Za njeno, ali i hlađenje čipseta zaduženi su masivni aluminijumski hladnjaci međusobno povezani toplotnim cevima. Procesorsko podnožje koristi ojačane i pozlaćene vodove, što je već odavno standard kod Gigabajtovih najboljih modela. Sa obe strane podnožja nalaze se po četiri memorijska slota u koja je moguće instalirati ukupno 64 gigabajta DDR4 memorije u četvorokanalnom režimu rada. Sedam PCI-E slotova raspoređeno je tako da je omogućena upotreba četiri grafičke kartice. Tri su izvedena preko X1 fizičkog konektora, a ostala četiri preko X16 konektora, od kojih drugi i četvrti funkcionišu u X8 režimu. Između drugog i trećeg PCI-E X16 konektora nalaze se dva M.2 slota od kojih je jedan već zauzet Intelovim Wi-Fi modulom. Pored već pomenutog Intelovog Wi-Fi modula koji spada u sam vrh po kvalitetu i mogućnostima, mrežnu sekciju čine i dva Intelova gigabitna LAN kontrolera. Ovo rešenje svakako pozdravljamo jer mnogo bolje funkcioniše od kombinacije sa Atheros Killer kontrolerom. Naravno, sve vrste bridge modova su podržane i besprekorno funkcionišu. Audio sekciju čini Realtekov ALC1150 čip podržan posebnim elektromagnetno oklopljenim pojačalom za slušalice i Nichicon kondenzatorima, a svi audio-kanali fizički su razmešteni u različite slojeve ploče kako bi se izbegle moguće interferencije. Vizuelna komponenta takođe je diskutabilna. Kada je isključena, ploča zaista prelepo izgleda i odiše kvalitetom. Međutim, kada se sve poveže i pusti u rad utisak se bitno menja. Naime, nekome sa manjkom ukusa je palo na pamet da ovako lepu ploču okiti poput novogodišnje jelke, pa tako hladnjak čipseta obasjavaju žute, audio sekciju zelenkaste, donju stranu ploče bele, a zadnji panel plave LE diode. Ako tome dodamo i LED displej crvene boje i pri tom aktiviramo opciju pulsiranja silnog osvetljenja u ritmu reprodukovane muzike dobijamo pravu papazjaniju. Ovakva rešenja nismo viđali ni na modelima namenjenim mlađoj populaciji, a kamoli na ovako ozbiljnoj ploči. Srećom, sve se to da isključiti po želji iz Gigabyte App centra ili BIOS-a. BIOS... Upravo je on glavni razlog navoda sa početka teksta. Iako na oko vrlo primamljiv i nakrcan opcijama za sva moguća podešavanja, odavno nismo imali prilike da vidimo toliko nedovršen BIOS, čak i kod najslabijih modela ploča. Prosto je neverovatno da je posle šest zvaničnih i tri beta verzije još uvek prepun bagova. Počev od banalnih stvari, poput nemogućnosti da se odabere i sačuva izabrani jezik, preko onih koje već nerviraju kao što je apsolutna nemogućnost upotrebe miša sa PS/2 konektorom, koji prosto „poludi” kad se uđe u BIOS (nije problem u mišu, probali smo tri različita koji savršeno funkcionišu na drugim mašinama), pa sve do podizanja sistema koje zna da potraje nekoliko minuta ili da se čak uopšte i ne desi. Probali smo razne verzije BIOS-a, od kojih je poslednja zvanična datirana na septembar prošle godine, posle čega je usledila objava još tri beta verzije od kojih nijedna nije ispravila sve probleme. Prosto je neverovatno da se za novu stabilnu verziju čeka toliko dugo, naročito za ploču koja pretenduje na sam vrh ponude. XMP memorijski profili ama baš nikako ne rade. Koristili smo iste Corsair Vengeance module sa kojima smo testirali SOC Force i koji su besprekorno funkcionisali u svim režimima, a koji na ovoj ploči nisu mogli da mrdnu dalje od safe vrednosti i 2133 megaherca. Aktiviranje bilo kog XMP profila momentalno je za sobom povlačilo menjanje BCLK vrednosti i overklok procesora. A podešene vrednosti bile su takve da 5820K koji je uspešno radio na 4,5 gigaherca na SOC Force modelu nije hteo ni da pokuša da se pokrene na tek nešto više od četiri gigaherca. Fast boot opcija baš nijednom nije htela da podigne Windows kada je bila aktivirana hardverski uz pomoć prekidača na zadnjem panelu, dok je njena aktivacija kroz BIOS ponekad i uspevala. Bilo je tu još nekoliko manje bitnih stvari, ali i ove navedene smatramo više nego dovoljnim da bi ilustrovali sve nedostatke dosadašnjih verzija BIOS-a. Umesto klasičnog zaključka, ovoga puta mali disclaimer: potpisnik ovih redova veliki je ljubitelj Gigabyte matičnih ploča i sa njima se uspešno služi i druži više od 15 godina. Iz tog razloga je prema Gigabajtovim pločama prilično kritički nastrojen i ume da zakera za svaku sitnicu, ali isključivo sa željom da se ti nedostaci isprave i na taj način one učine još boljima. X99-UD7 WIFI ima potencijala da pretenduje na sam vrh, ali se to nažalost neće desiti dok softversko odeljenje zaduženo za njen razvoj neko ne dovede u red. Zaslužili su! Vladimir TRAJKOVIĆ
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Home / Novi broj | Arhiva • Opšte teme | Internet | Test drive | Test run | PD kutak | CeDeteka | WWW vodič • Svet igara Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • Redakcija | Kontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English | |
SKWeb 3.22 |