Sony Alpha 77 II
Osveženje je odavno trebalo da se desi, pošto su ostali igrači već odavno izbacili modele koji su po performansama nadmašili originalnu „sedamdesetsedmicu”, ali je Sony izgleda mudro čekao i usavršavao njenog naslednika. Radi prepoznatljivosti, nisu se pomakli od originalne oznake A77, samo su dodali sufiks „II”, ali je SLT (Single Lens Translucent) nestao iz naziva. Sada se usvaja naziv „Translucent Mirror dSLR”, ali Sonijeva tehnologija ostaje nepromenjena, tj. koristi se fiksno polutransparentno ogledalo koje deo svetlosti propušta ka autofokusnom senzoru, a većinu usmerava ka optičkom senzoru. Na ovaj način se izbegava kompleksni mehanizam više pomičnih ogledala (kao kod klasičnih dSLR-ova) i dobija se mogućnost da je autofokusni sistem dostupan sve vreme, čak i pri snimanju videa. Mana je što se gubi na osetljivosti senzora što dovodi do toga da je kvalitet reprodukcije pri višim ISO vrednostima lošiji. Telo aparata izrađeno je od legure magnezijuma i zaptiveno je kako bi bilo znatno otpornije na prašinu i vlagu. A zahvaljujući oklopu od polikarbonata, koji ide preko „skeleta”, težina aparata je uspela da ostane na relativno niskom nivou, tj. oko 730 grama sa karticom i baterijom. Kvalitet izrade je na visokom nivou i osećaj u ruci je da je aparat čvrst i robustan te da će izdržati „maltretiranje” na terenu do određene mere, a tu činjenicu dodatno dopunjuje i kit objektiv raspona 16-50 mm sa fiksnim otvorom blende od f/2.8, za koji se takođe navodi da je dodatno zaštićen od spoljašnjih uticaja. Ergonomija je veoma dobra, sa dubokim rukohvatom koji odgovara i većim šakama, pa upotreba u dužim vremenskim intervalima ne bi trebalo da bude nelagodna. Dosta se vodilo računa i o samom rasporedu komandi, pa se one najčešće korišćene nalaze pod kažiprstom i palcem. A u slučaju da vam funkcije određenih komandi ne odgovaraju na određenom mestu, nekoliko je moguće premapirati. To čini prelazak sa nekog od popularnijih sistema znatno lakšim, ali ni na fabrički raspored nemamo zamerke. Dodatak ’Fn’ (funkcijskog) tastera na poleđini omogućava pristup grafičkom meniju (čije opcije sami možete podesiti) za pristup drugom setu najčešće korišćenih komandi, za koje ne postoji potreba da budu na dohvat ruke. Sami tasteri imaju kratak i mekan hod, a točkići imaju tačan i mekan klik za svaku poziciju i reakcija na svaku komandu je brza i fluidna. Pokretni ekran (u tri smera), dijagonale tri inča, zauzima veći deo poleđine A77 II i sa svojom rezolucijom od 1.228.000 tačka i tzv. WhiteMagic tehnologijom čini da njegova upotreba i po jakoj sunčevoj svetlosti bude lagodna. U suprotnom se uvek možete osloniti na XGA OLED elektronsko tražilo koje prikazuje 100% pokrivenosti kadra preko 2.359.000 tačaka. Prednost EVF-a u kombinaciji sa Translucent tehnologijom ogleda se u tome što u svakom trenutku vidite šta se dešava u kadru, bez zamračivanja pri okidanju, kao i to da vam se direktno prikazuje izgled finalne slike umesto da se oslanjate na skalu eksponiranosti. Za merenje svetla u sceni, koristi se 1200-zonski sistem koji se tokom testiranja pokazao kao veoma precizan i pouzdan, bilo da se koristi u multi-segment, center-weighted ili spot načinu merenja. Autofokusni sistem se u situacijama na ulici veoma dobro snalazi u kombinaciji sa svetlosno snažnim 16-50 mm f/2.8 kit objektivom, bilo da je noć ili dan, a u takvim situacijama se dosta naprežu i svetlomer i procesor kako bi pravilno izmerili sve parametre pre konačnog pritiskanja okidača. A77 II nas nije razočarao, bilo da je reč o kombinaciji senki i jakog svetla koja probija preko krovova ili o noćnim scenama sa različitim izvorima svetlosti, kao i njihovim bojama i intenzitetom. AF sistem je generalno najbitniji deo aparata, pogotovo onog koji se diči brzinom od 12 fps, pa je bitno da bude brz i precizan, a pre svega fleksibilan u svom podešavanju. Sve ove kućice Alpha 77 II štiklira, jer je način fokusiranja moguće podesiti po više parametara (po tački, fleksibilno oko tačke, zonski...), a onda ga dodatno kalibrisati sa brzinom zadržavanja na subjektu u zavisnosti od situacije do situacije, preko više različitih opcija. Zabeležene fotografije su odličnog kvaliteta, iako pomalo „mekane”, pogotovo ako ih uporedimo sa jednim drugim brendom kod kojeg je oštrenje JPG fajlova pojačano. Reprodukcija boja i generalno određivanje balansa belih u sceni je veoma realno i možda bismo voleli da vidimo malo više zasićene boje, ali je sve ove „nedostatke” moguće ispraviti unutar aparata ili u postprodukciji, u zavisnosti šta preferirate. Sonyjeva škola uklanjanja šuma na skoro svim ISO vrednostima primetna je i kod ovog aparata pa se rad tog algoritma može primetiti već na vrednostima od ISO400, pogotovo kada uporedite RAW sa JPG fajlovima. Na kvalitet slike ne utiče previše do vrednosti ISO1600 kada je uklanjanje šuma nešto izraženije, ali je kvalitet zabeležene fotografije na ISO3200 i ISO6400 i dalje veoma upotrebljiv, s tim što bismo izbegavali više vrednosti (ISO12800 i ISO25600), jer ih faktički možemo okarakterisati kao neupotrebljive. Sa snimanjem video materijala smo imali jednako dobro iskustvo i fokus je brz i tačan, a prelazi su glatki, što je opet prednost načina izrade unutrašnjeg mehanizma. Pokretni ekran dodatno olakšava snimanje (i slikanje) iz čudnih uglova, a manuelne komande uz AutoISO funkciju funkcionišu odlično. Drago nam je što je Sony čekao sa izbacivanjem naslednika, jer su ovim modelom pokazali i dokazali da su spremni da izađu „na crtu” konkurenciji, a sada se na tržištu može naći i dosta veći izbor objektiva za njihov sistem. Smatramo da je došlo vreme da se i u ovoj klasi počne da razmišlja o trećem rešenju. Vojislav VUJANIĆ | |||||||||||||
|
Home / Novi broj | Arhiva • Opšte teme | Internet | Test drive | Test run | PD kutak | CeDeteka | WWW vodič • Svet igara Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • Redakcija | Kontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English | |
SKWeb 3.22 |