TEST DRIVE<>
012015<><>

Sony Alpha 77 II

Alternativna medicina

Dok se veliki svađaju čiji je veći i bolji, ko će koga da nadmudri i da plasira uređaj tako da utiče na poslovanje ovog drugog, manji igrači u areni vredno rade pa se, ne tako retko, desi da nas iznenade svojim proizvodom. Sony, iako nikako mala kompanija, na tržištu fotoaparata ne predstavlja toliko veliko ime, a početkom ove godine su već napravili bum sa mirrorless modelima A7 i A7R. Sony Alpha 77 II je naslednik tri godine starog modela SLT A77 i predstavlja Sonyjev najjači model u srednjem segmentu, odnosno predstavlja aparat namenjen naprednim amaterima.

Osveženje je odavno trebalo da se desi, pošto su ostali igrači već odavno izbacili modele koji su po performansama nadmašili originalnu „sedamdesetsedmicu”, ali je Sony izgleda mudro čekao i usavršavao njenog naslednika. Radi prepoznatljivosti, nisu se pomakli od originalne oznake A77, samo su dodali sufiks „II”, ali je SLT (Single Lens Translucent) nestao iz naziva. Sada se usvaja naziv „Translucent Mirror dSLR”, ali Sonijeva tehnologija ostaje nepromenjena, tj. koristi se fiksno polutransparentno ogledalo koje deo svetlosti propušta ka autofokusnom senzoru, a većinu usmerava ka optičkom senzoru. Na ovaj način se izbegava kompleksni mehanizam više pomičnih ogledala (kao kod klasičnih dSLR-ova) i dobija se mogućnost da je autofokusni sistem dostupan sve vreme, čak i pri snimanju videa. Mana je što se gubi na osetljivosti senzora što dovodi do toga da je kvalitet reprodukcije pri višim ISO vrednostima lošiji.

Alpha 77 II koristi novodizajnirani Exmor CMOS APS-C senzor rezolucije 24 Mpx, veličine 23,5 x 15,6 mm, odnosno sa faktorom uvećanja od 1,5x. A pored redizajniranog senzora koji omogućava ISO raspon do vrednosti od 25600, tu je novi Bionz X procesor koji omogućava kontinualno snimanje do 12 fps do 26 RAW ili oko 60 JPG fajlova, što je odlika najjačih (i najskupljih) dSLR-ova. Naravno, ova brzina bi bila neupotrebljiva da i fokusni sistem nije unapređen, pa nam je sada na raspologanju ukupno 79 autofokusnih tačaka (od toga je 15 krstastih) koje su raspoređene na širem polju i nešto su više zgusnute kako bi preciznost bila veća. Praćenje autofokusa je moguće podesiti u pet koraka za fotografiju i tri koraka kada je u pitanju snimanje video materijala. Video mogućnosti su u suštini ostale iste kao kod prethodnika, pa je snimanju u FHD 1080i/p pri 60, tj. 24 fps i dalje aktuelno. Umesto GPS modula, novi model opremljen je Wi-Fi-jem, preko koga možete šerovati fajlove na mobilne uređaje, kompjuter ili televizor, a tu je i NFC (Near Field Communication) funkcionalnost koja znatno može da olakša komunikaciju sa uređajima koji takođe podržavaju ovu tehnologiju, što pozdravljamo kao korisnije rešenje.

Telo aparata izrađeno je od legure magnezijuma i zaptiveno je kako bi bilo znatno otpornije na prašinu i vlagu. A zahvaljujući oklopu od polikarbonata, koji ide preko „skeleta”, težina aparata je uspela da ostane na relativno niskom nivou, tj. oko 730 grama sa karticom i baterijom. Kvalitet izrade je na visokom nivou i osećaj u ruci je da je aparat čvrst i robustan te da će izdržati „maltretiranje” na terenu do određene mere, a tu činjenicu dodatno dopunjuje i kit objektiv raspona 16-50 mm sa fiksnim otvorom blende od f/2.8, za koji se takođe navodi da je dodatno zaštićen od spoljašnjih uticaja. Ergonomija je veoma dobra, sa dubokim rukohvatom koji odgovara i većim šakama, pa upotreba u dužim vremenskim intervalima ne bi trebalo da bude nelagodna. Dosta se vodilo računa i o samom rasporedu komandi, pa se one najčešće korišćene nalaze pod kažiprstom i palcem. A u slučaju da vam funkcije određenih komandi ne odgovaraju na određenom mestu, nekoliko je moguće premapirati. To čini prelazak sa nekog od popularnijih sistema znatno lakšim, ali ni na fabrički raspored nemamo zamerke. Dodatak ’Fn’ (funkcijskog) tastera na poleđini omogućava pristup grafičkom meniju (čije opcije sami možete podesiti) za pristup drugom setu najčešće korišćenih komandi, za koje ne postoji potreba da budu na dohvat ruke. Sami tasteri imaju kratak i mekan hod, a točkići imaju tačan i mekan klik za svaku poziciju i reakcija na svaku komandu je brza i fluidna. Pokretni ekran (u tri smera), dijagonale tri inča, zauzima veći deo poleđine A77 II i sa svojom rezolucijom od 1.228.000 tačka i tzv. WhiteMagic tehnologijom čini da njegova upotreba i po jakoj sunčevoj svetlosti bude lagodna. U suprotnom se uvek možete osloniti na XGA OLED elektronsko tražilo koje prikazuje 100% pokrivenosti kadra preko 2.359.000 tačaka. Prednost EVF-a u kombinaciji sa Translucent tehnologijom ogleda se u tome što u svakom trenutku vidite šta se dešava u kadru, bez zamračivanja pri okidanju, kao i to da vam se direktno prikazuje izgled finalne slike umesto da se oslanjate na skalu eksponiranosti. Za merenje svetla u sceni, koristi se 1200-zonski sistem koji se tokom testiranja pokazao kao veoma precizan i pouzdan, bilo da se koristi u multi-segment, center-weighted ili spot načinu merenja.

Stabilizacija slike se kod Sony A77 II ne radi u objektivu, već unutar tela i rad mehanizma se ne čuje i ne oseća više nego kod drugih proizvođača, osim kada se snima video, jer tada sistem prelazi na elektronsku stabilizaciju, kako se vibracije i zvuk ne bi preneli na video zapis. Kako Alpha 77 II spada u kategoriju naprednih amaterskih aparata, nisu izostale funkcije kao što su DRO (Dynamic Range Optimizer), koja poboljšava dinamički opseg fotografije ako ima previše tamnih ili svetlih partija, i Multi Frame NR, koja pravi nekoliko uzastopnih fotografija na nižoj ISO vrednosti i onda ih spaja u jednu kako bi se smanjila količina šuma. Tu je još i paket standardnih „kreativnih” stilova sa kojima možete urediti fotografije na specifičan način, kao i AutoHDR opcija.

Autofokusni sistem se u situacijama na ulici veoma dobro snalazi u kombinaciji sa svetlosno snažnim 16-50 mm f/2.8 kit objektivom, bilo da je noć ili dan, a u takvim situacijama se dosta naprežu i svetlomer i procesor kako bi pravilno izmerili sve parametre pre konačnog pritiskanja okidača. A77 II nas nije razočarao, bilo da je reč o kombinaciji senki i jakog svetla koja probija preko krovova ili o noćnim scenama sa različitim izvorima svetlosti, kao i njihovim bojama i intenzitetom. AF sistem je generalno najbitniji deo aparata, pogotovo onog koji se diči brzinom od 12 fps, pa je bitno da bude brz i precizan, a pre svega fleksibilan u svom podešavanju. Sve ove kućice Alpha 77 II štiklira, jer je način fokusiranja moguće podesiti po više parametara (po tački, fleksibilno oko tačke, zonski...), a onda ga dodatno kalibrisati sa brzinom zadržavanja na subjektu u zavisnosti od situacije do situacije, preko više različitih opcija.

Zabeležene fotografije su odličnog kvaliteta, iako pomalo „mekane”, pogotovo ako ih uporedimo sa jednim drugim brendom kod kojeg je oštrenje JPG fajlova pojačano. Reprodukcija boja i generalno određivanje balansa belih u sceni je veoma realno i možda bismo voleli da vidimo malo više zasićene boje, ali je sve ove „nedostatke” moguće ispraviti unutar aparata ili u postprodukciji, u zavisnosti šta preferirate. Sonyjeva škola uklanjanja šuma na skoro svim ISO vrednostima primetna je i kod ovog aparata pa se rad tog algoritma može primetiti već na vrednostima od ISO400, pogotovo kada uporedite RAW sa JPG fajlovima. Na kvalitet slike ne utiče previše do vrednosti ISO1600 kada je uklanjanje šuma nešto izraženije, ali je kvalitet zabeležene fotografije na ISO3200 i ISO6400 i dalje veoma upotrebljiv, s tim što bismo izbegavali više vrednosti (ISO12800 i ISO25600), jer ih faktički možemo okarakterisati kao neupotrebljive.

Sa snimanjem video materijala smo imali jednako dobro iskustvo i fokus je brz i tačan, a prelazi su glatki, što je opet prednost načina izrade unutrašnjeg mehanizma. Pokretni ekran dodatno olakšava snimanje (i slikanje) iz čudnih uglova, a manuelne komande uz AutoISO funkciju funkcionišu odlično.

Drago nam je što je Sony čekao sa izbacivanjem naslednika, jer su ovim modelom pokazali i dokazali da su spremni da izađu „na crtu” konkurenciji, a sada se na tržištu može naći i dosta veći izbor objektiva za njihov sistem. Smatramo da je došlo vreme da se i u ovoj klasi počne da razmišlja o trećem rešenju.

Vojislav VUJANIĆ

 
Gigabyte GA-X99-UD7 WiFi
Genius GHP-430F
Chipolo
Sony Alpha 77 II
Šta mislite o ovom tekstu?
Logitech m280 i Genius Ergo 8800
Thecus N2520 i N5550
Logitech Z213
Asus ROG G751JY
Lenovo Yoga 3 Pro
Dell Inspiron 15-5547
D-Link DCS-2332L
Sony HDR-CX900
Epson EB-X18, Acer P1273, NEC V300XG i BenQ MX661

Osnovno:
rezolucija 24,3 megapiksela, 1,5x crop
Ostalo:
objektiv 16-50 mm (24-75 mm u 35 mm formatu), f/2.8, brzina 12 fps, optička i elektronska stabilizacija slike unutar aparata, ekran 3 inča, EVF, video 1080i/p 60 fps, upotreba optičkog zuma pri snimanju videa, manuelne komande pri snimanju videa, Wi-Fi, NFC, manuelne kontrole
Proizvođač:
Sony
Home / Novi brojArhiva • Opšte temeInternetTest driveTest runPD kutakCeDetekaWWW vodič • Svet igara
Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • RedakcijaKontaktSaradnjaOglasiPretplata • Help • English
SKWeb 3.22
Opšte teme
Internet
Test Drive
Test Run
PD kutak
CeDeteka
WWW vodič
Svet igara



Naslovna stranaPrethodni brojeviOpšte informacijeKontaktOglašavanjePomoćInfo in English

Svet kompjutera