Seagate ST3160827AS, Maxtor 6L160M0, Hitachi HDS722516VLSA80, Western Digital WD1600JS
Kupovina diska od 80 GB se više ne može smatrati velikim izdatkom. Diskovi od 120 GB polako postaju izbor sve većeg broja kupaca, a za svega nekoliko stotina dinara više mogu se nabaviti diskovi od 160 GB. Pošto je za sledeći „red veličine” potrebno odvojiti više novca, ovaj kapacitet smatramo optimalnim izborom.
Krenimo redom. Seagate je doskora važio za jedinog proizvođača hard diskova sa „pravim” SATA interfejsom. Odskora mu se pridružio i Western Digital s modelom Caviar RE2 WD4000YR, ali je Seagateov model jedini na ovom testu koji ne koristi PATA-SATA most za realizaciju interfejsa. Model ST3160827AS je pripadnik serije Barracuda 7 koja je poznata po čestim problemima sa NCQ funcijom jer u pojedinim situacijama izaziva velike padove performansi. Interfejs je SATA II, dakle teoretski maksimum je 3 Gb/s, a podržan je i NCQ.
O Hitachiju kao proizvođaču hard diskova ne moramo mnogo da pričamo – zajedno sa IBM-om je osnovao ogranak pod imenom Global Storage Technologies i nastavio da razvija IBM-ove diskove. U lepom sećanju nam je ostao model HDS728080PLA380 (SK 06/2005) koji važi za najbrži SATA hard disk na 7200 obrtaja koji smo imali prilike da testiramo. Model koji ovog meseca testiramo je HDS722516VLSA80 i pripada seriji Deskstar 7K250. Brzina interfejsa ovog hard diska je 1,5 Gb/s i ne podržava NCQ. Poslednji na listi, ali ne i najmanje bitan jeste Western Digitalov model WD1600JS. Radi se o pripadniku serije Caviar SE (Special Edition) koja se odlikuje SATA II interfejsom propusne moći 3 Gb/s i baferom od 8 MB. Za razliku od ostalih modela koje testiramo ovom prilikom, WD1600JS ne podržava NCQ, što predstavlja uobičajenu pojavu kada su WD-ovi diskovi u pitanju. U ranijim uporednim testovima smo videli da diskovi ovog proizvođača retko kad izbijaju na prvo mesto po brzini, ali su se uvek držali na stabilnom drugom mestu.
Kada je QuickBench u pitanju, pored ostvarenih brzina pri sekvencijalnom čitanju i pisanju, merimo i vreme i ostvarenu brzinu pri čitanju blokova podataka veličine 1 MB slučajnim pristupom. Razlike u rezultatima testova slučajnog pristupa potiču pre svega iz sistema za pomeranje i navođenje glava, diskovi s manjim prosečnim vremenom traženja generalno postižu bolje rezultate. Kada su u pitanju testovi sekvencijalnog čitanja i pisanja, do izražaja dolaze razlike u samoj izvedbi elektronike, tj. interfejsa. FutureMarkov PCMark05 za ocenjivanje diskova kombinuje rezultate simulacija različitih režima rada hard diska. Meri se brzina pri poslovima kao što su podizanje Windowsa XP, pokretanje aplikacija, skeniranje antivirusnim softverom, kao i pri šablonima uobičajenog rada sa hard diskom, tako da je jedini sintetički test koji hard diskove izlaže nešto realnijem opterećenju. PCMark daje prosečne ocene performansi i na osnovu njegovih rezultata se vidi da li su uređaji u klasi što se performansi tiče.
Veliki fajlovi po prirodi predstavljaju mnogo lakši posao jer je vreme utrošeno na „režijske poslove” dosta kraće. U ovom testu se pre svega vidi maksimalna brzina koju hard disk može da ostvari u realnom radu i do izražaja dolaze nijanse u vidu sistema za stabilizaciju glava i brzina komunikacije bafera s računarom. Sva četiri diska dala su prilično ujednačene rezultate, izuzev Maxtora za koji se ovaj zadatak pokazao kao malo tvrđi orah kada je u pitanju čitanje. Brisanje velike količine malih fajlova je takođe jedan od komplikovanijih zadataka koji se obavljaju „unutar” hard diska. Količina podataka koji se prenose putem interfejsa je mala i svodi se na ažuriranje fajl sistema i premeštanje fajlova. Ovde do izražaja dolaze detalji kao što su sistem za navođenje i stabilizaciju glava, kao i sama elektronika hard diska koja treba da upravlja radom uređaja. Što se buke tiče, DeskStar i Caviar su izuzetno tihi. Čak i pri slučajnom pristupu, kada su hard diskovi po pravilu najbučniji, potrebno je dosta koncentracije da bi se razaznao zvuk ova dva diska. Maxtorov se nešto lakše uočava, a za razliku od prethodnih diskova ovog proizvođača mnogo je tiši. S druge strane, Seagateova Barracuda svom vlasniku nepogrešivo stavlja do znanja da radi posao za koji je kupljena. Konačni utisak o ovim hard diskovima jeste da se radi o četiri kvalitetna proizvoda. Svaki od njih ima svoje prednosti i mane koje dolaze do izražaja u pojedinim situacijama. Realno gledano, teško da bi se u svakodnevnom radu primetile značajne razlike između njih. Nema ni većih razlika u ceni: Maxtor je po pravilu najjeftiniji, do njega je Hitachi, a Western Digitalovi i Seagateovi modeli su nešto skuplji. Pošto se ipak radi o uporednom testu, moraju da postoje najbolji i najgori modeli. U ovom slučaju, razliku određuju sitnice. Sa najmanje blistavih momenata i velikim brojem decibela, Seagateov ST3160827AS se našao na poslednjem mestu na listi – kao najskuplji od testiranih diskova, pokazao je najlošiji odnos cene i performansi. Maxtor 6L160M0 je umereno dobar, sa solidnim performansama i najnižom cenom. Pokazao je dobar odnos cene i performansi, iako je u nekoliko situacija dao loše rezultate. Zaista težak izbor je, međutim, između Hitachija i Western Digitala. Mi prednost ipak dajemo Hitachijevom Deskstaru, uprkos tome što je na jednom testu prilično podbacio, jer generalno gledano nudi najviše. Podjednako dobri WD Caviar SE moraće da se zadovolji drugim mestom, pre svega zbog nešto više cene. Bojan ŽIVKOVIĆ | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Home / Novi broj | Arhiva • Opšte teme | Internet | Test drive | Test run | PD kutak | CeDeteka | WWW vodič • Svet igara Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • Redakcija | Kontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English | |
SKWeb 3.22 |