TEST PLAY<>
062015<><>

Solarix

Tvorci Solarixa pekli su zanat praveći modove za igre koje su koristile različite verzije Unreal enginea, a njihovo modersko poreklo se i te kako primeti... u negativnom smislu. Rad na igri započeli su još pre četiri godine, a po svemu sudeći bilo bi bolje da je njen razvoj potrajao još toliko. Glavni junak je inženjer koji se kao jedini preživeli zatekao na istraživačkoj stanici u udaljenom kutku kosmosa, nakon što je misteriozna infekcija zbrisala sve zaposlene. Ako vam ovo zvuči kao zaplet Dead Spacea i gomile sličnih igara pre njega, u pravu ste, s tim što je Isak bio pravi čovek za taj posao, dok je protagonista Solarixa kompetentan koliko i čovek sa jednom nogom na kik-boks šampionatu. Nije potrebno previše truda da bi se zaključilo kako se radi o mešavini Dead Spacea i System Shocka za one sa malim očekivanjima i jeftinim ulaznicama.

Mešavina Dead Spacea i System Shocka za one sa malim očekivanjima i jeftinim ulaznicama.

Baš kao i u System Shocku, pozadinska priča se odmotava kroz niz raštrkanih audio logova, mada revnosno slušanje svakog od njih neće priču učiniti ni malo smislenijom. Naravno, tu je i obavezno poludeli AI nalik na SHODAN (slava mu/joj), ali je u pitanju samo bleda kopija. Po navodima autora, Solarix bi trebalo da bude open-ended šunjalica po ogromnim prostranstvima što navodi na pomisao kako se pored programiranja bave i poslom narodnih poslanika, jer je „realnost” dijametralno suprotna – nivoi su uglavnom smešteni u uzan prostor, pređu se za par minuta i strogo su linearni. Ovo može da se uzme i kao olakšavajuća okolnost jer ne postoje nikakvi indikatori za putanju, a i mapa je neupotrebljiva. Od elemenata gameplaya na koje računamo kada se sretnemo sa predstavnicima ovog žanra tu su samo osnovne stvari: čučanj, hakovanje elektronskih brava, bacanje predmeta za odvraćanje pažnje stražarima (s tim što zbog bagova uzimanje predmeta prestaje da funkcioniše u najgorem mogućem trenutku), različiti stepen prikrivenosti u zavisnosti od količine ambijentalnog osvetljenja (što u praksi uopšte ne funkcioniše). Napredna taktika za prelazak nivoa, pa čak ni onakva iz prvog Splinter Cella koja sa sadašnje tačke gledišta deluje prosto, nije moguća. Baterijska lampa ne prati nišan već je njen svetlosni snop uvek fiksiran na prostor direktno ispred nogu glavnog lika, da nedajbože ne ugazi u nešto i emitovanjem smrada otkrije svoje prisustvo. Municije ima malo, pa je upotreba vatrenog oružja uglavnom ograničena na uništavanje izvora svetlosti i lakše šunjanje kroz stealth deonice (to što ćete jednim kratim rafalom po sijalici da proizvedete buku jačine nekoliko hiljada decibela, nema veze).

Kada je reč o priči i atmosferi, horor u Solarixu nije prisutan ni u tragovima. Nasuprot tome, tehnički problemi definitivno zaslužuju specijalnu epizodu „Zone sumraka”. Kamera je pozicionirana na takav način da se stiče utisak kako je glavni lik visok jedva metar i svi objekti u okruženju su neprirodno viši od njega. Kao druga krajnost ove anomalije i još jedan dokaz da autori nemaju osećaj za dimenzije i prostor, tu su vozila koja deluju minijaturno, kao što je bonsai viljuškar u koji bi jedva stao hobit prosečne visine. Animacija pri prelasku u čučanj sastoji se od jednog frejma, FoV je skučen, glavni lik se kreće kao po šinama, a njegovi protivnici kao da hodaju po jajima. Enterijer i eksterijer su jednolični, a i sa ono malo predmeta na koje naiđete nije moguća nikakva interakcija, što samo doprinosi opštem utisku praznine i nedorađenosti. S obzirom na to da je Solarix barem na papiru stealth igra, donekle je razumljivo što se veći deo odvija u mraku, ali nije moralo da bude baš toliko prenaglašeno i crno kao godišnji samit gotičara. Unreal 3 engine je odavno zreo za penziju, ali čak ni njegove ograničene mogućnosti nisu adekvatno upregnute. Dizajneri nivoa su štedeli na poligonima kao da njima otplaćuju belu tehniku pa cevi i ostale površine koje bi morale da budu zaobljene izgledaju kao izlomljena čačkalica nakon višečasovnog mrcvarenja pomfrita u lokalnoj birtiji.

Tehnički problemi ove igre definitivno zaslužuju specijalnu epizodu „Zone sumraka”.

Ako stvarno nemate pametnija posla i odlučite da se ozbiljno posvetite ovom naslovu, imajte u vidu da nikako, ali nikako ne prilazite mnogobrojnim kutijama razasutim po nivoima jer dolazak u njihovu neposrednu blizinu izaziva procep u prostorno-vremenskom kontinuumu i obrtanje magnetnih polova što za krajnju posledicu ima trajno zaglavljivanje vašeg lika u naizgled bezopasnoj kartonskoj kutiji i u toj situaciji ostaje vam samo da restartujete kompletno poglavlje (uninstall je još efektivniji). U jednom trenutku, od igrača se zahteva da iseče ruku stradalog inženjera i iskoristi je za pristup zaključanim vratima, ali često se dešava da je nemoguć prilaz jer je nesrećnik pao tako da mu je ruka bukvalno ušla u simbiozu sa obližnjim zidom. Čak i ako se sakrijete u potpunom mraku i sagnete, kao i svaki pošteni nindža, protivnik će da vas uoči sa daljine od nekoliko stotina metara; ako pokušate da uteknete utrčavanjem u obližnji lift, iz čista mira će prestati da radi kao da ga održava „David Pajić Daka”. Ono što se dalje dešava, svojevrsno prinošenje ljudske žrtve mehaničkom liftu, vrhunac je crnog humora: zaglavljeni ste u liftu, dugmići za spratove ne funkcionišu, neprijatelj pritrčava i prebija vas na mrtvo ime, ali umesto game over poruke i kao rezultat bagova lift naprasno proradi, odvozi vaš leš do sledećeg sprata nakon čega neobjašnjivo vaskrsnete i nastavljate sa igrom kao da se ništa nije desilo.

Što bi rekli naši tradicionalni inostrani „prijatelji”, đavo je u detaljima, a Solarix pati od njihovog akutnog nedostatka. Svaka čast autorima na trudu i želji, ali su na kraju jedino uspeli da naprave igru koja smrdi kao vojnička čarapa. Ako izuzmemo Crytek, Turcima bi bolje bilo da se drže manufakture ratluka i baklava, a da vožnju šlepera i dizajn igara ostave drugima.

Jan ČMELIK

 
The Witcher 3: Wild Hunt
Kerbal Space Program
Broken Age: Act 2
Convoy
Galactic Civilizations III
Project CARS
Guns, Gore & Cannoli
Perils of Man
Verdun
Crypt of the NecroDancer
Order of Battle: Pacific
Wolfenstein: The Old Blood
Solarix
Šta mislite o ovom tekstu?
Blue Estate
Invisible, Inc.
Sky Force Anniversary
Dex
Assassin’s Creed Chronicles: China
Pneuma: Breath of Life

Platforma:
PC
Potrebno:
dual core procesor na 3 GHz, GeForce GTX 460 ili Radeon HD 5850, 1 GB RAM
Poželjno:
quad core procesor na 2,4 GHz, GeForce GTX 760 ili Radeon HD 7950, 4 GB RAM
Veličina:
2,5 GB
Adresa:
www .pulsetense .com /solarix /
PEGI:
nema

37
Home / Novi brojArhiva  •  Opisi igaraKorak po korakŠta dalje?NetgamesOpšte teme  •  Svet kompjutera
Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • RedakcijaKontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English
SKWeb 3.22
Opisi igara
Netgames
Opšte teme
Test Fun
Korak po korak
Šta dalje
Svet kompjutera



Naslovna stranaPrethodni brojeviOpšte informacijeKontaktOglašavanjePomoćInfo in English

Svet kompjutera